Shush (Severus Santini)

Description:

Ovaj inteligentni mladić, neprirodno visokoga stasa , a k tome i neizmjerno mršav, osoba je koja privlači pažnju drugih i prije nego što otvori svoja (luda) usta. Star svega dvadesetak godina, odaziva se na ime Severus Santini i na nadimak Shush, koji mu je dodijeljen nedugo nakon što je pronađen u Akhalurskoj močvari. Crna duga kosa, bistre smeđe oči i maslinasta boja kože, učinili bi ga privlačnim muškarcem da nije njegovog problema s gigantizmom, te brojnih tikova i oštećenja pretrpljenih u bitci s demonom Kelvezuom. Spaljena lijeva ruka i brojni ožiljci, konstanti su podsjetnici na tragediju koju je nekim čudom preživio.

Prijatelji i poznanici koji su imali priliku bolje upoznati ovu osebujnu ličnost, shvatili su da je Shush iznenađujuće spretan i brz kada se u obzir uzme njegova visina. Krasi ga visoka izdržljivost, neizmjerna snaga volje i dobri refleksi. Oštar na jeziku, spreman je blebnuti ono što mu je toga trenutka na pameti bez ikakvih ograda i previše razmišljanja o posljedicama, što ga je često dovodilo do društveno neugodnih situacija. Naravno, te situacije su bile ponajviše neugodne za druge, jer on sam nije osoba koja bi se zamarala općeprihvaćenim društvenim normama.

Ne previše spretan u borbi prsa o prsa, Severus se nikada nije previše zamarao fizičkim aktivnostima. Najčešće ga se može vidjeti, bilo to u knjižnici, blagavaonici ili spavaonici, kako u svojim širokim plavim skutama sjedi sagnut nad nekom starom, prašnjavom knjigom mrmljajući sam sebi u bradu. Ponekad to mrmljanje preraste u razgovor ili čak glasnu svađu, Severusa s – kako se to neinformiranome promatraču može učiniti – samime sobom. Zbog majčinog utjecaja, preživljene tragedije i vjerovanja da je stvarno samo ono što pojedinac vjeruje da jest, specijalizirao se u čarobnjačkoj školi iluzije.

Bio:

Svakoj priči potreban je kraj, a upravo je sudbina bila ta koja je odlučila da priči o čarobnjaku imena Severus treba doći kraj, jednoga sparnog predvečerja u nepreglednim prostranstvima Akhalurove močvare. Veliki čarobnjački rat došao je svome kraju, Akhalur ispustio i svoj posljednji uzdah, a jedini stalni stanovnici tog područja bijaše mrtvi ratnici i opake magične zvijeri. Nesklon politici, a još manje bezumnom nasilju, glava drevne čarobnjačke kuće Santini, odlučio se ne opredijeliti ni za jednu od sukobljenih strana. Njegovi prioriteti bili su drugačiji – istraživanje i obitelj, sve ostalo bilo je beznačajno. Strka koja je uslijedila sa završetkom rata, brojna uhićenja, potrage za čarobnjacima poražene strane, polaganje zakletvi i ostali ometajući faktori, natjerali su Zevrana Santinija da preseli svoju toranj, a skupa s njime i cijelu svoju obitelj, tamo gdje ga nitko neće moći ometati.

Godina bijaše 1375. i tri godine prođoše od dana kada se toranj Santinija preselio iz Halarahha. Život u močvari nije bio lagodan život lišen opasnosti, ali mladome Severusu to nije smetalo. Od malih nogu bio je upoznat sa čudovišnim larakenima koji apsorbiraju magiju, sa zlokobnim drvećem koje vreba nepažljive žrtve, te sa brojnim čudovištima koja su krasila stranice starih knjiga iz kojih mu je majka nekada davno čitala. Ipak, magične zvijeri nisu zabrinjavale neiskusnog čarobnjaka. Zašto se brinuti o takvim stvarima, kada na njega pazi njegov veliki brat. Ono što ga je najviše smetalo, bila je izolacija. Udaljen kilometrima od najbližega sela i stotinama kilometara od kojeg većeg grada, često se osjećao usamljenim. Da nije bilo Daimona, njegovog starijeg brata i najboljeg prijatelja, najvjerojatnije bi umro od dosade. Čovjek se može samo određeni broj puta zabaviti kreiranjem iluzije koja će pomaknuti septičku jamu nekoliko metara, kako bi omogućio babetini Moriggan da doživi prosvjetljenje kupajući se u govnima.

Tog kobnog popodneva, dok se smrt skrivala u sjenama zalazećeg sunca, tišina se nadvila nad maglovitu močvaru. Sparina je bila neizdrživa, misli košmarne, a disanje otežano. Cijelo kućanstvo djelovalo je uspavano. Zevran Santini sjedio je za velikim kamenim stolom u podnožju tornja i točio najfiniju eichulansku rakiju u dvije čašice. Jednu za sebe, jednu za Stena, kapetana obiteljske straže. Bila je to scena koju se često moglo vidjeti u kući Santinija. Prinoseći čašicu ustima, Zevran se iznenada skameni. Transformacija koja je uslijedila bila je nevjerojatna. Pospane oči naglo se razbistriše, a umorno lice zareže smiješak. Činio se desetak godina mlađi. Napokon je shvatio! Bacajući čašu na stol, istoga trena odjuri u svoj laboratorij.

Nažalost, svoje saznanje koje je u tom trenutku doživio, nikada nije uspio podijeliti s drugima. U žurbi, ekstatičan zbog velikog otkrivenja, s ogromnom količinom rakije u krvi, zaboravio je postaviti obrambene čarolije. Demon kojeg je prizvao, nije se libio iskoristiti nepažnju pijanog maga. Pokolj koji je uslijedio, zauvijek će obilježiti Severusa. Straža je bila potpuno nepripremljena za napad iz unutrašnjosti tornja, te se u ovome slučaju pokazala potpuno beskorisnom. Miris spaljenog mesa i sumpora proširio se močvarom. Kada je majka Leliana shvatila što se događa, bilo je prekasno. Kelvezu je već stajao nad njezinim najmlađim sinom u zapaljenoj halji i zarezao ga svojim dugačkim kandžama. Pokušala ga je zaustaviti svojim iluzijama, ali avaj, ovaj demon nije se dao omesti. Močvarno tlo, prihvatilo je njezino beživotno tijelo smrskane lubanje.

I tako je sudbina bila ta koja je odlučila da priči o čarobnjaku imena Severus treba doći kraj. No ono na što nijedna od sestara, ni sudbina, ni smrt nije računala, jest to da je Daimon bio čovjek koji sam sebi kroji sudbinu. Kelvezu bijaše opak demon, ali bijes i srdžba starijeg brata ne poznaše granice. Premda se Severusu učinilo da borba traje vječno, sve se odvilo u svega par trenutaka. Demon se našao na leđima s mačem duboko zabijenim u prsa, a Daimon sav pokriven krvlju, dotetura do ranjenog brata. Bol je bila prejaka i Severus se onesvijestio. Probudio se par sati kasnije. Ostao je sam.

Shush (Severus Santini)

Before the Darkest Hour Shadowself tonymelo